Nakon tri i po godine veze sa bubnjarem Radomirom Rašom Novakovićem pevačica Goca Tržan kaže da je došao trenutak kada planiranje trudnoće treba da postane stvarnost.
Praznična atmosfera nije ono što unosi najviše radosti u život pevačice Goce Tržan (41) i njenog verenika Radomira Raše Novakovića (27). Njihova zajednička odluka da ona baš ove godine ostane u drugom stanju navela ih je da preseku, uzmu stvar u svoje ruke i zakažu vantelesnu oplodnju. Dok odbrojavaju dane do septembra kada će se uputiti za Novi Sad na kliniku koju su obabrali, žive svoje dane ljubavi obuzeti vedrinom koja kao da sluti na dobro. O tome koliko je emituju drugima svedoče i fotografije nastale u samom srcu naše prestonice dok su uoči dočeka Srpske Nove godine planirali put na Staru planinu gde je Goca imala zakazan nastup. A onda, pevačica želi da publici prikaže i spot za novu pesmu “Tajno moja”… Iako joj je svaki trenutak ispunjen tim sitnim planovima, za razgovor na temu onog najvećeg o budućem potomstvu bila je više nego raspoložena. Nije se ustezala da odgovara ne samo na sva ona pitanja koja su joj kao već ostvarenoj majci poznata, već i na ona koja nose dozu neizvesnosti s obzirom na to da joj kao i njenom partneru predstoji period priprema za dane na klinici.
Da li je zakazivanje vantelesne oplodnje vaša nogovordišnja želja?
– Nije, jer nisam osoba koja ih donosi. Uvek je vreme za prave odluke. Godine prolaze, a ja pamtim događaje, ljude i lepe stvari.
Kada krećete na kliniku?
– U septembru. Dobro sam se informisala o svemu jer imam mnogo prijatelja koji imaju problem sa prirodnim začećem. Jedna od boljih klinika u Srbiji jeste Genesis u Novom Sadu gde rade vrhunski mikrobiolozi, genetičari i ginekolozi, pa smo odlučili da tamo radimo vantelesnu oplodnju i jedva čekam da se to desi. Osećam snažnu potrebu. Kad vidim trudnicu, ne mogu da kažem kako osećam zavist jer to ne bi bilo tačno, već postanem pomalo tužna.
Zašto, pa vi već imate to iskustvo i ćerku?
– Imam, ali želim da još jednu bebu. Pored želje, moj partner i ja imamo sve uslove za to.
Kada ste Raša i vi poželeli da imate zajedničko dete?
– Ja već dugo vremena imam želju da po drugi put postanem majka, a nas dvoje smo o tome počeli da razgovaramo ozbiljno onog trenutka kada smo pre nešto malo manje od dve godine, počeli da živimo zajedno. Volimo se, poštujemo i prirodno je da imamo zajedničko dete. Obično se ljudi plaše i pitaju treba li da rađaju ako su već u nekim godinama, ali moj partner je mnogo mlađi od mene pa će duže da potraje našem detetu.
Zašto tako govorite, život nema pravila i nikad se ne zna koliko će koja majka živeti sa svojim detetom.
– Tako je, ali eto kažem. Drugo, osećam da treba da rodim, potrebno mi je to. Mislim da će me beba dosta podmladiti i dati mi novu energiju.
Zbog čega na vantelesnu oplodnju krećete tek u septembru?
– Svi ljudi veruju u čuda, pa verujem i ja. Možda do tada zatrudnim prirodnim putem. Problem koji mi imamo vrlo je ličan pa bismo ga zadržali za sebe, ali nije nerešiv.
Jeste li očajavali kada ste čuli da postoji?
– Ne, jer znam da će nam ovo uspeti iz prve. Ja sam rođeni pobednik i sigurna sam da ćemo imati naše dete. Drugo, vantelesna oplodnja je postala rutinska stvar, pa nema mesta strahovima i neverici. Ne dvoumim se uopšte i veoma dobro se infomišem o trapiji koju treba da uzimam pre i posle.
Ima li trenutaka kada ipak osetite slabost?
– Velika je stvar to što kraj sebe imam partnera koji oseća kada mi je potrebna podrška. Ono što generalno muškarci ne znaju o ženama, jeste činjenica da su naši problemi nekada njima nerazumljivi. Žene su često sklone da kažu: Danas sam veoma nervozna i u depresiji, a hormoni mi rade tako da ne mogu da se kontrolišem. Ne mogu više, ubiću se… Tada muškarci, koji su inače genetski predodređeni da rešavaju probleme, pomišljaju kako se nešto strašno dešava i ne znaju kako da nam pomognu, a ne shvataju da je potrebno samo da nas zagrle i kažu kako će sve biti u redu. Sada je verovatno verćini muškaraca smešno dok ovo čita pa se pitaju kakav je to problem koji se rešava zagrljajem. Stvar je u tome što mi često nemamo objektivan razlog za tako ponašanje već na taj način samo verbalizujemo neku svoju nervozu i nesigurnost.
Hoćete da kažete da vas vaš verenik uvek razume?
– Ume da me zagrli kad treba i kaže kako je sve u redu. Nikada nisam doživela da se, kada sam iscrpljena uplaši, već me smiri i ušuška u svoj zagrljaj. Kad izgovori pitanje: Šta je najgore što može da se desi, ja se trgnem iz tog svog ženskog ludila i shvatim da ustvari nemam problem. Sebe sam usrećila jer sam našla partnera koji me voli i poštuje. Ne osuđuje me nikada i u svakom trenutku je tu kao moj snažan stub.
Osećate li ponekad strahove vezane za novu trudnoću?
– Verujem da ću biti opuštenija jer već imam to iskustvo. Uostalom, trudnoća i porođaj su najprirodnije stvari na svetu. Nekada su se žene porađale na njivi i u senu, a odmah posle se vraćale na kopanje. Mislim da smo mi same napravile preveliku filozofiju oko toga i postale prerazmažene.
Dosta parova planiranje bebe vezuje za venčanje. Verujete li vi i dalje u brak?
– Bitan mi je, ali ne i venčanje. To nije isto. Ima žena koje celog života sanjaju o venčanici i tome kako će svadba da im izgleda, a retko koja se pita kakav će im biti brak. Više obraćaju pažnju na to gde će im gosti na svadbi sedeti i kakvo će cveće birati, nego što rade na svom odnosu i poverenju, na tome da se vole onakvi kakvi su i da nemaju potrebe jedno drugo da promene. Imala sam iskustvo koje se nažalost nije lepo završilo, pa mi je odnos sa partnerom važniji od svadbe. Ipak, za sada nemamo konkretne planove. Raša u šali kaže da će venčanja biti kad ja napunim osamnaest godina, a ja pokušavam da eskiviram to još koju godinu, da duže budem devojka. (Smeh) Može da nam se desi da odemo u opštinu i potpišemo papir, a možda napravimo i žurku. Sigurno to neće biti klasična svadba jer nema potrebe da kroz to prolazim ponovo, a i nas dvoje kao par nismo u tom fazonu. Ako ostanem trudna pre venčanja, sigurno to nećemo činiti pre porođaja jer želim da budem seksi mlada. (Smeh)
Strahujete li da ćete se u trudnoći ponovo ugojiti?
– Plašim se jer mi se to prvi put desilo, ali imam partnera koji će me vezivati za radijator da ne jedem za šta sam mu dala ovlašćenje. Inače je slab na mene i na moje žeje, ali tada mora da bude srca kamenog.
Vantelesna oplodnja nosi i izvesne rizike. Koliko vas oni čine nesigurnom?
– Svaka žena koja reši da ostane u drugom stanju unapred je, čak i nesvsno, spremna na ogroman rizik. Jer, niko vam ne garantuje šta će da se desi do kraja trudnoće. Znam neke koje su dobile šećernu bolest, druge hipertenziju, a trećima je pukla aneurizma u mozgu u toku porođaja. Svaka trudnoća je priča za sebe, neke žene prođu kao vruć nož kroz puter, a neke kao bos po trnju. Ako bi čovek razmišjao o razlozima protiv, nikada ništa ne bi učinuio. Uvek razmišljam o pozitivnim stvarima i na taj način ih privlačim.
Jeste li se dobro informisali o svemu što vas čeka?
– Suština problematike oko vantelesne oplodnje jeste u ogromnoj količini hormona koji se primaju, ali to važi za one žene koje imaju problema sa prirodnim začećem. Ja nisam taj slučaj, pa je meni dovoljan koktel hormona za povećanu stimulaciju rada jajnika, a moći će da se iskoristi moja prirodna ovulacija. Uz to, napomenuli su mi da ja uskoro punim 41 godinu, imam problematične grudi i ne bih da isprovociram neku prateću pojavu koja nije poželjna.
Kakve probleme imate sa grudima?
– Imam adenofibrome, dve ciste koje moram da držim pod kontrolom. Sve je benigno, ali moram redovno da idem na preglede naročito u mojim godinama i zbog toga što trudnoća to zna da ubrza. Uprkos svemu, trudim se da razmišljam pozitivno i verujem da ću iz prvog pokušaja ostati trudna.
Jeste li razmišljali o mogućnosti da dobijete blizance?
– Ne razmišljam o tome, ali kakve sam sreće, verujem da može da mi se desi. Volela bih da dobijemo sina jer imam devojčicu. U kući nam je sve u roze nijansama i u fazonu princeza pa ne bi bilo loše da imamo i dečaka.
Kako Lena reaguje na vašu odluku o potomstvu?
– Ona duže vreme želi brata ili sestru. Stalno ponavlja kako njena drugarica Mia ima seku, Lana ima brata, a ona jedino nikoga. I razumem je. Već je velika, uskoro puni osam godina, ima svoje društvo, ali ja znam koliko meni brat znači u životu i koliko je lepo da jednog dana ima nekog svog. Istina, ponekad joj se javi sumnja o tome kako bih ja tu bebu mogla da volim više od nje, ali joj objasnim da je to nemoguće i da se prvo dete nikada ne zaboravlja. Na šaljiv načlin joj opišem kako ne mogu nju da volim manje od bebe koja dolazi, pa kažem da rađamo bebu kako bismo je slali po hleb i mleko. Želim da Lena bude upoznata sa trudnoćom i porođajem, da zajedno spremamo garderobu i pelene, kao i da mi pomogne oko čuvanja bebe.
Jeste li na početku znali kako će se vaša veza sa Rašom odvijati?
– Ne, jer sam bila ubeđena da ulazim u platonski odnos, ne u vezu. Ali, eto ispalo je super što nije bilo iz dosade. Bili su mi potrebni nečija pažnja, osmeh i nežnost. Nisam ja njega muvala, već on mene, a znate kako kažu, najuporniji prolaze. (Smeh) Na kraju je ispalo dobro i zahvalna sam njemu, a i svojoj ludosti što sam pristala jer sam i imala neku zadršku zbog toga što je mnogo mlađi od mene. Ispostavilo se da godine nisu odraz ni zrelosti ni muškosti i da sam srečna žena.
Koje su prednosti toga što je on mlađi od vas četrnaest godina?
– Nemam osećaj da je mlađi od mene ni malo, jer je često mnogo zreliji i istabilniji. Ja sam temperamentna, umem da reagujem previše emotivno i prznica sam pa me stalno opominje da sačekam i ne ponašam se kao uvređeno dete. Pored Raše se osećam privilegovano jer se muškarci u mojim godinama mire s tim da dobijaju stomak, mrzi ih da šetaju, a mene ne drži mesto. Stalno bih negde, odemo u bioskop, ili sednemo u auto i negde otputujemo na dva dana… Moj partner uvek ima energiju i nežnosti.
Kako Lena prihvata te vaše česte akcije?
– Ona je kao i mi beduin, navikla je kad je dinamično, pa čim dođe iz škole pita: Gde idemo danas? Raša voli Lenu i gleda je kao svoje dete, a tako je i predstavlja. I ona njega voli i poštuje. Njih dvoje često ostaju sami kad sam ja odsutna od kuće zbog posla, imaju svoje priče, igre…
Da li je Lena u redovnom kontaktu sa svojim ocem?
– Naravno. Ne želim da joj izbrišem iz života nešto što joj pripada i što je dužna da poštuje.
Postoje li pravila za sreću?
– Postoje. Na provim mestu treba da volite sebe i ne možete biti srećni ako u ljudima oko sebe vidite samo loše. Kad upoznam nekoga ko o svom okruženju ima samo ružno da kaže, dobro ga se čuvam. Inače, verujem u ljude i da ima više onih dobrih i bez predrasuda jer sam takvima okružena. Neinteligentno je pored svih mogućih sredstava informisanja danas biti zarobljen u predrasudama. Kada volite sebe i vidite oko sebe samo lepe stvari tada ih i privlačite. Drugi ne mogu da te usreće, najbolje možeš da usrećiš samog sebe.
A za ljubav?
– Za nju je potrebno dvoje koji su iskreni prema sebi i prema partneru, bez da ulepšavaju stvarnost. Nažalost, bila sam dugo godina sklona tome da sebi i svojoj okolini stvaram lažnu sliku o svom ljubavnom životu. To i jeste jedan od razloga što o intimi sada govorim uopšteno. Potpora za ljubav jeste da vas osoba s kojom voli baš takve kakvi jeste, a ne da želi da vas menja. Ako shvatite da vaš momak ne voli nijednog vašeg prijatelja, da mu se ne sviđa vaša porodica i nema potrebu da se njima svidi, sigurno vas ne voli već želi da vas poseduje.
Koji je razlog vašeg odlaska na psihoterapiju kada deluje da ste sve u svom životu savršeno uredili?
– Dobro je kad imaš nekoga ko je objektivan i nije emotivan da ti da savet i objasni sve što te muči. Idem već četiri godine i osećam da sam mnogo uradila na sebi, na svom temperamentu i samospoznaji, toliko da ljudi to prepoznaju. Manje se ljutim i ne bojim se ničega, zbog čega sam ponosna. Iako nemamo probleme, s vremena na vreme Raša i ja odemo zajedno kod terapeuta i tada pričamo o svačemu, bez zadrške.
Mnogima je to i dalje tabu tema koje se stide?
– Živimo u zemlji koja ima najveći broj vrhunskih poznavalaca svega, ali eto, ja ne mislim da znam sve. Nisam toliko pametna da mogu sve sama da rešim. I sada o tome pričam ne da bih otkrivala intimu, već da možda doprinsem tome da neki ljudi izađu iz svojih ljuštura i prestanu da brinu o tome šta će drugi da kažu. Baš me briga šta drugi misle! Odlaskom kod psihijatra ili na vantelesnu oplodnju nikoga ne ugrožavam. Ako ću javnim istupanjem sa svojim stavovima bar jednu osobu motivisati da nešto uradi za sebe, onda je moja misija uspela.
izvor: Story
3 comments