Zavirite sa „Novostima“ na celodnevnu probu „Riblje čorbe“ pred veliki beogradski koncert 23. marta. Ako ne bude puna „Arena“, smatraću da nisam diplomirao – naglašava Bora Čorba
NAJBOLjU srpsku rok grupu „Riblja čorba“ zatekli smo na jednoj od svakodnevnih višečasovnih probi u jednoj od prostorija „Kombank arene“, gde će u subotu 23. marta koncertom obeležiti 35 godina rada i uživo predstaviti aktuelni album „Uzbuna“. Isto toliko pesama uvežbavaju Bora Đorđević i njegovi drugari, a upućeni kažu da je ova set-lista najbolja dosad. U trenutku kada smo stigli, svirali su „Rokenrol za kućni savet“, a odmah za njom i „Nemoj da ideš mojom ulicom“ i „Dva dinara druže“. Bubnjar Vicko Milatović odbrojava palicama gitaristi Vidoju Božinoviću Džindžeru, koga svi oslovljavaju sa Čiča. Zvuče čvrsto, baš kao što treba. Bas gitarista Miša Aleksić i klavijaturista Nikola Zorić uskaču kao prateći vokali, a Bora Čorba između pesama recituje poeziju, priča viceve i predlaže duhovita rešenja za oživljavanje srpske poljoprivrede. Pauze nema, čak ni za cigaretu.
Veliki beogradski koncert biće i odbrana diplomskog rada osnivača, pevača i tekstopisca grupe Bore Čorbe, budući da je apsolvent pozorišne organizacije na Fakultetu dramskih umetnosti (prosečna ocena 8,5).
– Ako ne bude puna „Arena“, smatraću da nisam diplomirao – naglašava nam Bora Čorba, dok posle probe ispija dupli espreso bez mleka i kiselu vodu u kafiću „Blu rojal“.
Na pitanje smeta li gazirano piće njegovom glasu, Đorđević nastavlja:
– Trebalo bi da pijem običnu vodu, ali mi je bljutava. Ne valja kisela ni za glas, ni za jetru, ali kao što vidiš, glas me služi. Uopšte mi nije jasno, ljudi s vremenom gube glas, smanjuje im se raspon, a mene moje tri oktave i te kako dobro služe. Sve izvlačim, kao iz pi…!
* Potpuno ste promenili set-listu?
– Obožavaoci su tražili da sviramo 35 pesama i usvojili smo neke od njihovih predloga, poput pesama „Napolju“, „Alo“ ili „Prevara“. Ne volim izraz publika, jer mi zvuči degradirajuće, a glagol odraditi ne koristim. Mi nećemo odraditi koncert, mi ćemo poginuti na njemu. Prva „Arena“ je trajala dva sata i 17 minuta, druga dva i 15, a ova će, merili smo vreme, sa sve bisevima trajati najmanje dva sata i 45 minuta. Biće to zaokružena celina, kao pozorišna predstava, i ako završimo drugi bis sa „Pogledaj dom svoj anđele“, koju ćemo otpevati sa horom Saborne crkve, posle toga nema smisla svirati bilo šta. Insistirao sam na brzim pesmama, ali imaćemo i nežne ljubavne sa klavirskom pratnjom. Ima, bre, da zvučim kao Rade Šerbedžija!
* „Riblja čorba“ je poput Boba Dilana neprekidno na turneji. Posle Beograda očekuju vas Novi Sad, Niš, Beč, Linc, Ljubljana, ali i Staljingrad, gde ranije nikad niste svirali?
– Velika nam je čast što su nas pozvali da sviramo na moto-skupu u Staljingradu u julu, pred 300.000 ljudi, među kojima će biti i predsednik Rusije Vladimir Putin. Pozvao nas je predsednik moto kluba „Noćni vukovi“ Aleksandar zvani Hirurg, uz uslov da napišemo tešku rok pesmu o Staljingradu, o ruskom junaštvu, kako ponekad neki ne žele da pamte svoje heroje. Nešto kao „Srbin je lud“, da bude tako hevi i udaračka. Već pišem tu pesmu.
* Imate li neki ritual pred izlazak na binu?
– Ne, samo se us… od straha! Trema, uzbuđenje i nervoza postoje kod svih nas, ali kad krene svirka – to nestane. Još kad se opustim i počnem da se zezam, onda ni greške nisu važne.
“ARENA“
SKUPA IGRAČKA
U „Areni“ sviramo sad i nikad više, jer je skupa igračka – ističe Bora Čorba. – Uzeli su 27 loža za njihove prijatelje, naplaćuju dvoranu 25.000 evra, obezbeđenje nas košta 6.500 evra, a onda čovek iz obezbeđenja traži još 300 karata. Naš menadžer se usprotivi, a ovaj odgovara: „Hoćeš da ti pustim džabe hiljadu ljudi?“ Divno obezbeđenje, divni ljudi, baš ih volim, prosto obožavam. „Arena“ naplaćuje i brojače karata, i nadgledanje brojanja karata, i ograde koje postavlja između tribina i partera i sve živo ti nakarikaju. Ljudi nisu normalni. Moraću da tražim neki drugi prostor.