“Što se tiče imitacija, ne bi da idem daleko od onoga što sam prvenstveno – solo pjevač. U posljednje vrijeme sam i to prestao, nije više to toliko interesantno ljudima”, kaže iskreno Nihad.
Osim što je poznat po izuzetno raskošnom vokalu, a smatra se jednim od najkvalitetnijih bosanskih interpretatora, Nihada Alibegovića „krasi” još jedan talenat – imitacija koja je, kako on kaže, jedan vid glume. Među rajom je poznat kao izrazito duhovit čovjek pa stoga i ne čudi što je uvijek rado viđen gost, ma gdje se pojavio.
E, baš to je i bila tema koju smo „načeli” uz kaficu.
– Ma, to je jednostavno dar od Boga, kod mene je taj talenat došao u kompletu. Pjevam, imitiram, glumim… No, ja, što je najbitnije, znam šta je za moje druženje s prijateljima a šta za bine. Uglavnom te neke imitacije se dašavaju kada sjedim s rajom, a takve stvari ne upotrebljavam na bini jer ne želim karijeru odvesti u nekom drugom smjeru. Ipak, kod mene je pjesma glavna, na prvom mjestu. Naravno, ako ja osjetim, dok pjevam, da mogu ispričati neki vic ili šalu, nešto što će izazvati smijeh, ja to podijelim sa svojom publikom. Sve to kod mene dolazi spontano, jer da nije tako to zasigurno ne bi bilo smiješno.
Ti si, dakle, privatno vrlo duhovit čovjek…
– To je pozitivno u svakom slučaju. Smijeha i šale nikad dosta. Smijeh je nešto što opušta, relaksira a zna se da je smijeh najzdraviji. Kod mene ima i ta neka genetska predispozicija, jer i moj otac je vrlo duhovit čovjek. To je, opet kažem, dar od Boga a sve je, u neku ruku, vezano s tim da zabaviš ljude. A ja to radim prvenstveno pjesmom, pa onda i svim ostalim.
Kažu da su ti najbolje izimitirao pokojnog Safeta Isovića, kako glasom, tako i pokretima. Je li se neko nekad naljutio na tebe zbog imitacije?
– Što se tiče imitacija, ne bi da idem daleko od onoga što sam prvenstveno – solo pjevač. U posljednje vrijeme sam i to prestao, nije više to toliko interesantno ljudima. Vrlo je važno koga čovjek imitira, ne smiješ se, ni u kom slučaju, „sprdati” s nekim veličinama koji su obilježili jedno vrijeme. S tim se nije zezati. Ako je imitacija na nivou, onda sam za, ali ako nisi siguran u to što radiš, onda ne treba ni pokušavati. U svemu treba imati mjeru. Iako sam prije češće to radio, niko se nikada nije naljutio na mene. Ja, ako sam siguran u to što radim, onda to svakako odradim među svojim prijateljima, to je već nešto drugačije. Ipak, javno treba znati šta i kako reći.
Jesi li kao mlad možda imao nekih afiniteta da se baviš glumom, umjesto pjevanjem?
-Jesam. Razmišljao sam da upišem akademiju, no život me je odveo na studije matematike. Možda mi je sada malo i žao, jer gluma se ne može naučiti, čovjek se rodi s tim. Ili imaš taj urođeni talenat ili ne. A obrazovanjem to sam nadograđuješ.
Gotovo svaki glumac zna i pjevati, to nekako dolazi u „paketu”?
– Ima tu ta veza. Jednostavno, kada sam ja htio na glumu, bilo je priče šta ćeš tamo, glumci imaju loše živote, obaveze ih vode daleko od kuće i porodičnog života. No, s druge strane i za pjevače isto tako kažu, da imaju loše brakove, no ja imam sreću da sam dokazao da to nije istina. Sve zavisi kako se odnosiš prema životu.
Jesi li imao nekog uzora u glumi?
– Kako da ne, Miodrag Petrović Čkalja mi je bio omiljeni lik iz filmova. On je, kažu, i mimo filma bio zabavljač, pravio je gafove, bio komičan sam od sebe. On je bio taj zbog kojeg sam zavolio glumu.
Da li si se ikada pojavio na filmu?
– Jesam davno kao student. Bio sam statista u filmu „Dani AVNOJA”, baš sam prije pola godine slučajno gledao taj film i prepoznao sam se. Više sam i zaboravio da sam glumio partizana. To mi je bilo veoma simpatično iskustvo.
Imaš li možda želju da se pojaviš u nekom našem filmu?
– Imam i možda se pojavim. Najlakše je uzeti mikrofon i pjevati, ali ja bih želio nešto više, bar neku sitnu ulogu gdje bi mogao da pokažem sav raskoš svog talenta. Bila bi mi čast glumiti u filmu recimo Jasmile Žbanić, Danisa Tanovića, Pjera Žalice… jer mi smo u ovo neko novije vrijeme dobili vrhunske režisere i drago mi je zbog toga. Bilo bi mi drago da se pojavim u filmu jer to bi, na neki način, upotpunilo moju muzičku karijeru.
izvor: Expres
Slične teme:
Intervju Marinko Rokvić: Malo je kvalitetnih vokala na estradi!
Intervju Muharem Serbezovski: Nikad me nisu voleli u Sarajevu!
Intervju Jovan Perišić: Neću da pevam moderne pesme i tralalajke!
Intervju Dejan Matić: Beogradu dugujem solistički koncert
Intervju Milanče Radosavljević: Ipak znaju za mene iako me nema u medijima
Intervju Acko Nezirović: Pevači kradu jedni od drugih!
Intervju Sinan Sakić: Bio sam užasan alkoholičar!
Intervju Željko Šašić: Ćerka je uzela Lukasovo prezime meni iz inata!
Intervju Rade Jorović: Razočaran sam u mlade pevače!
Intervju Saša Matić: Ceca i ja tražimo adekvatnu duetsku pesmu!
Intervju Dejan Matić: Nervira me kada me mešaju sa Sašom!
Intervju Vesna Zmijanac: Muka mi je od tračeva o meni!
One comment