semsa suljakovic

Intervju Šemsa Suljaković: I danas se ‘plašim’ Šabana Šaulića!

Ove sedmice kafenisali smo sa jednom od najpopularnijih jugoslovenskih folk zvijezda Šemsom Suljaković. U neformalnom razgovoru ćaskali smo o najezdi pjevača amatera, ali i pjevača uopšte. Naravno, uz to se nametnula tema i o ophođenju tih tek nastalih muzičkih prezentatora prema estradnim “vukovima” kojima Šemsa neosporno pripada.

Čini li vam se da je sve to pomalo poremećeno?
– Nažalost jeste! Ne mislim ovog puta ni na golotinju, sve te scenske gluposti, iscenirane svađe, namještene paparazze i tome slično. Želim da kažem samo ono što je usko vezano za muziku konkretno i o toj poremećenosti koju sam pomenula. Čudna mi je sujeta većine mladih pjevača. Jednostavno, ima onih, ali rijetki su nažalost, koji s puno poštovanja i respekta prilaze meni I kolegama sličnog statusa. Ali, više je količinski onih koji bukvalno sve gledaju s visine.

Hoćete da kažete da toga nije bilo kada ste vi počinjali…
– Važila sam i još uvijek važim za jedan od najkvalitetnijih vokala koje oni iz moje generacije poznaju. Sve to nije onako kao što je nekada bilo. Ali, ne bih bila ovdje gdje jesam da ne nudim publici dobre koncerte. E, sad možete zamisliti jednu mladu pjevačicu koja bez profesionalnog iskustva, samo s kafanskim iskustvom, dolazi pred jednog Šabana Šaulića, Radeta Vučkovića… Sa koliko poštovanja i nekog neobjašnjivog straha sam prilazila njemu i obraćala mu se. Ama možete zamisliti, jedan Šaban pravi tamo nekoj anonimnoj Šemsi dvije pjesme, moj prvi singl u životu. I danas smo prijatelji, ali još uvijek mu s poštovanjem prilazim jer on je to zavrijedio, ne samo on nego svi oni na čijim pjesmama sam učila i u tim nekim počecima zarađivala novac za život. Jedna Vida, Safet, Beba, rahmetli Himzo, Branka Stanarčić… samo su neki koje sam pomenula, ali svi oni koji su iza sebe imali arhivske snimke, singlice, longplejke, bili su za mene nešto – nedokučivo i nedodirljivo.

Je li tolike količine poštovanja upućuju danas vama mladi?
– Neki da, neki kad počinju ama u zvijezde ukivaju, te učili su na mojim pjesmama, kupovali ploče a kada se domognu prvog spota ili prvog hitića njihov pristup prema meni se već mijenja. Maltene, mi smo na istoj razini. Možete već pretpostaviti. Neki se čak ne udostoje ni pozdraviti, ne ulazim da li iz straha, poštovanja ili ko zna šta već. Pa kako nastupaju, tako im je i rok trajanja karijere.

Mislite da ih je sada i previše?
– Da, ovo već prevazilazi svaku granicu normalnog, kao jesenji kaćuni po livadi. Bude mi mnogo žao kada vidim maltretiranje žirija tih amatera u šou, a s druge strane sjetim se svojih početaka pa kažem: “Bože moj, oni bar imaju šansu da neko drugi za njih radi”. Od srca mi je jedino žao i smatram to morbidnim, ta mala djeca i njihovo takmičenje. Zašto? Ne vidim razlog zbog čega se djeca traumiraju? Kako jedan roditelj može svom djetetu priuštiti takve stresove. I šta im je cilj? Da li da dijete zapostavi škjolu, da li da krene tim surovim estradnim putem, ne znam. Surovo, nek vam zvuči blago jer estrada jede žive ljude. Istina, žiri su blagonakloni prema toj djeci, ali opet mi nije jasno šta oni tu rade. U moje doba postojali su horovi, što mislim da i danas ima, te neke sekcije gdje se djeca mogu iskazati, pa da se talenat putem muzičkih obrazovanja nadogradi. Ovako, “tup lup” takmičenje rame uz rame s odraslim je više nego surovo.

Čitaj još  Nataša Bekvalac: Uzbuđena mama đaka prvaka

Da li biste vi ikada žirirali na takvim audicijama?
– Ne bih to sigurno. Meni je nuđeno u nekoliko navrata da se nađem na mjestu člana žirija, ali nikada nisam pristala. Ne bih mogla da rušim neke bajkovite snove toj djeci jer imam već izgrađen svoj stav prema tome, koji sam vam rekla.

Ko, po vama, najbolje odrađuje taj posao, evo npr. iz šoua “ZMBT” i “Zvezda Granda”?
– Ne bih ulazila u realnost, mislim da svako ima pravo na svoju procjenu, ali recimo da mi se stav Snežane Đurišić najviše dopada. Nije gruba prema takmičarima. I Hankin način ophođenja s takmičarima mi se dopada. Bolje reći, imaju malo vše duše prema toj uplašenoj djeci.

Ali, morate se složiti da su takvi muzički programi iznjedrili prave zvijezde…
– Ja ih ne bih nazvala zvijezdama, neki se manje znaju nositi sa nenadanom popularnošću, a neki to i te kako znaju. To se na samim počecima može spoznati. Ovaj mali Mirza Selimović je sjajna ličnost i pogodna za estradu. Ima u sebi tu prefinjenu notu. Zna da šuti, a šutnja je zlata vrijedna. Gile je nesvakidašnji vokal, isto kao i Mirza pa molim Boga da zna spustiti lopticu u toj svoj svojoj popularnosti. Jednostavno da uspije da je zadrži. Većina tih zvjezdica, priznat ćete, kako zasja tako se i lagano gasi. Ja najbolje to znam s terena. Neki čak pjevaju za cifre koje su za jednog estradnog predstavnika smiješne. No, opet onaj ego ne da, pa se hvale kojekakvim glamurima, ciframa i slično. A toga ni na mapi.

izvor: Expres