Intervju Frenkie: Nacionalizam smo naslijedili od roditelja!

Pjesma “Pismo Milanu”, koja se nalazi na sjajnom “Troyancu” Adnana Hamidovića Frenkieja (32), digla je veliku prašinu. Kao što je i sam tuzlanski reper u stihovima rekao – jedni su ga proglasili izdajicom, a drugi odbacili njegovu poruku i namjeru. Pjesma govori o Milanu, umirovljenom aktivisti za ljudska prava, koji se bavi kreiranjem atmosfere pomirenja širom Balkana. Tokom pripreme albuma, najveći dio njegovih prijatelja zastao je baš na njoj, slušajući riječi, komentirali su samo “hrabro i opasno”.

Frenkie

I nakon malo dužeg perioda, pojavili su se i oni koji su je podržali pa je “Milanovo pismo” postalo pismo koje pomiče granice. Naime, u srijedu, 23. aprila, u tuzlanskom “Kaleidoskopu” premijerno će biti prikazan dokumentarni film “Granica” u režiji Ade Sokolović. Snimanje filma potaknuto je stotinama komentara i reakcija mladih na kratki film “Pismo” iste rediteljice, koji govori o Frenkieju, sjećanjima i strahovima u vezi sa periodom rata, načinu na koji se pronašao u hip-hopu te pjesmi “Pismo Milanu”.

– Pa, bilo ja baš kao što sam predvidio u pjesmi. No, kako je prošlo određeno vrijeme i ja sam dobio šansu da to malo pojasnim, stvari su legle na svoje. Ta je pjesma specifična zato što donosi jedan novi pristup našem problemu u odnosima među komšijama. Pokušao sam da kažem slušaocu kako ja razumijem strahove od drugog i drugačijeg, jer sam ih i sam imao i da od toga ne treba bježati nego se s tim treba suočiti. Meni su putovanja i razna druženja najbolje pomogla da pobijedim te predrasude. No, pjesma je na kraju napravila mnogo više nego što sam očekivao, tome u prilog ide i kratki film “Pismo”, a sada i dokumentarni “Granica” – govori Frenkie u razgovoru.

Izgleda da je upravo četvrti album tuzlanskom reperu, koji je rođen u Bijeljini, bio potreban da objema nogama čvrsto stane na hip-hop scenu s obzirom na to da je karijeru započeo, žargonski rečeno, duplajući Edu Maajku. Njegov “Troyanac” predstavlja borbu protiv sistema u kojem se nalazimo, jer kako kaže, tradicionalne metode pomoću kojih smo se do sada borili, zastarijevaju.

Za hip-hop je prvi put čuo u Njemačkoj, gdje je živio do 1998. godine. Tada su nastali i njegovi prvi tekstovi, koji su bili na njemačkom jeziku.

Godinu poslije, početkom emisije “FmJam”, upoznao je voditelje Emira Alagića, poznatijeg kao DJ Soula, i Erola Tahirovića. Tada su nastali njegovi prvi demosnimci. U ljeto 2005. Frenkie je izdao prvi album “Odličan CD”, s kojeg se izdvaja “Hajmo ih rušit’”, zatim dvije godine poslije “Povratak Cigana”, 2009. “Protuotrov”, a onda i 2012. “Troyanac”. Građevinski fakultet, na kojem je odslušao prvu godinu, nikada nije završio, a kaže, nije mu ni posebno krivo zbog toga.

Svojim pjesmama uspio je uzdrmati javnost, kao i same političare, koji ponekada znaju i prokomentirati njegove tekstove. Pjesma “Soundtrack” dospjela je čak i do Holivuda pa je uvrštena na soundtrack filma “The Incredible Hulk” i korištena kao podloga za jednu od scena, a na poziv Dine Mustafića, radio je muziku za predstavu “Mortal Kombajn”. Za Frenkieja su bitni pristup, ton i način na koji se nekome obraća pa nije ni čudo što ga nazivaju reperom koji pomiče granice.

Posljednji nastup u Sarajevu opravdao je najavu spremljene liste “Znoje se zidovi”. Kazali ste nam kako je to jedan od Vaša tri najbolja koncerta u karijeri.
– Tačno, bio sam oduševljen publikom i energijom te večeri. Ne znam šta se desilo, jesu li se zvijezde poklopile ili je grah tako pao, ali taj ću koncert pamtiti kao jedan od najboljih u mojoj karijeri. Evo, prošle su skoro dvije sedmice, a još sam pod dojmom.

Na sceni ste pokazali nevjerovatnu energiju, kakvu nose i tekstovi Vaših pjesama. Smatraju Vas talentiranim tekstopiscem. Mislite li da ste rođeni s tim talentom ili Vas, jednostavno, aktuelna situacija tjera da uzmete olovku u ruke?
– Tu veliku ulogu igra publika. Kada osjetimo da su oni raspoloženi i da uživaju u pjesmama, to nam da dodatni vjetar u leđa pa smo, onda, svi skupa za sto posto luđi. Mislim da se čovjek rodi s određenom dozom dara, samo to mora da otkrije i probudi u sebi. Pisanje je nešto što se može usavršiti. Svako ko se bavi kreativnim radom, mora da, kao i sportista, svakodnevno trenira.

Trauma i mržnja

Koncertna promocija “Troyanca” zadovoljila je i Vaše, ali i kriterije publike i kritičara. Upali ste baš kao trojanac i sve razorili.
– Da, to je moje najuspješnije poglavlje do sada. Imao sam oko sebe odličnu ekipu, koja mi je pomogla u vezi s vizuelnim dijelom albuma, izdavačka kuća je odradila odličan posao što se tiče PR-a pa je tako sve došlo na svoje mjesto. Na koncertima primijetim da su upravo pjesme s “Troyanca” najveći hitovi.

Frankie jaje

Radite li trenutno na nečemu novom?
– Billy i ja finaliziramo naš zajednički projekt. Radi se o novom EP-u, koji ćemo krajem maja predstaviti publici. Hoće li nadmašiti “Troyanca”, ne znam, ali vjerujem da mi konstantno idemo naprijed i da smo svakom pjesmom sve jači! Raji mogu samo reći da se pripremi za “#dna”!

Sve su pjesme nekako našle svoj put do publike, ali mislim da je “Teočak” baš teška pjesma. Pjevate li je, recimo, kada nastupate u Srbiji?
– Da, ona je, uz “Pismo Milanu”, izazvala i najviše reakcija. U početku ljudima nije bila baš jasna, ali su s vremenom shvatili da je to priča o mladom čovjeku iz BiH, koji je u ratu doživio traumu i izgubio se u mržnji. Tekst je brutalno direktan i oštar pa je zbog toga bilo rasprava.

Plašite li se uopće pjevati neku od pjesama zbog težine teksta?
– Kada vidim da ljudi mogu nešto pogrešno protumačiti, onda radije sačekam bolji trenutak. No, naša publika veoma dobro zna šta je naša poruka i za šta se mi zalažemo. Neke pjesme, opet, ne izvodim na koncertima, jer su lagane pa mislim da atmosfera nekako opadne. No, godinama sviramo tako da znamo koje su pjesme najbolje za svirke.

Godinama ste bili u sjeni Ede Maajke, ali je danas Frenkie mladim snagama ono što je njemu bio Edo. Koliko je trebalo vremena proći?
– Pa, mogu reći da tek u posljednje dvije-tri godine uživam stojeći na bini. U cijelu priču upao sam veoma mlad i trebalo mi je vremena da to sve prihvatim i razumijem. S godinama čovjek dobije samopouzdanje i sigurnost i to se osjeti na koncertima. Počeci s Edom pomogli su mi da izgradim odličan temelj.

Čitaj još  Pink Music Festival: Dara Bubamara pobedila, Boban i Vesna odneli po dve nagrade!

S Edom Maajkom i Marčelom snimili ste nekoliko nastavaka pjesme “Creme de la creme”. Hoćete li publici ponuditi još, jer se to pokazalo kao odlična saradnja?
– Ne znam, vidjet ćemo. Ako Marčelo na svom novom albumu bude htio nastavak, ja sam tu.

Nastupate širom regiona, ali i svijeta. Primijetite li koliko je nacionalizam prisutan danas kod omladine i da li je uopće?
– Kao što sam rekao, naša publika zna za šta se mi zalažemo tako da nam na koncerte ne dolaze ljudi koji nemaju približno slične stavove. Nacionalizam je i dalje prisutan, pa čak i kod generacija koje su rođene poslije rata i uopće ne pamte devedesete. To je naslijeđeno od roditelja i društva. Mi našom muzikom redovno na to ukazujemo i pokušavamo da pokažemo drugi put.

Prošlo je sasvim dovoljno godina nakon rata u BiH da bi se konačno desile neke promjene. No, kod nas se još vide i fizička oštećenja… I danas se samo hvatamo za slamku kako će, nadajmo se, biti bolje. Šta raditi više?
– Znam samo da je to dugogodišnji proces i da se ništa ne može popraviti preko noći. Trebamo postati svjesni sami sebe i početi od sebe. Ja sam optimista i mislim da se stvari u našem društvu miču nabolje, to su pokazali nedavni protesti. Isto kao što u Afganistanu ne možete instalirati demokratiju tako što ćete uvesti izbore svake četri godine, tako i jedno društvo koje je izašlo iz komunizma i konflikta, ne može ozdraviti preko noći. Cijelo društvo mora da sazrije.

Vidjeli smo one koji su podigli glas, a šta reći za one koji su se odlučili na šutnju?
– U našoj državi ima ljudi kojima je dobro, a ima i onih koji su protiv bilo kakvih promjena, jer profitiraju od statusa quo, to moramo shvatiti! Oni nisu dio rješenja nego dio problema.

Malo je poznato da ste oženjeni Dženanom te da ste nedavno postali otac blizanaca. Zašto krijete privatni život?
– Ništa ja ne krijem, sve je to inspiracija i pojavljuje se u mojim pjesmama. Samo što je ne volim da pričam o tome u intervjuima i da se slikam. Moja muzika je javna i o tome rado pričam, a privatni život je ipak moja intima i planiram da tako i ostane.

Frankie na sceni

“Izgubljeni snovi” nakon deset godina

Bliži se deseta godišnjica od objave Vašeg prvog albuma. Kako ćete je obilježiti? Pjesma “Izgubljeni snovi” s tog albuma ima vrlo zanimljivu priču; bila je nebitna, na album je ubačena samo da bi se popunio, a na kraju je postala vrlo tražena.
– Za desetu godišnjicu “Odličnog CD-a” planiram jedan ozbiljniji koncert, gdje ću konačno prvi put izvesti i “Izgubljene snove”. To se ipak mora obilježiti sa stilom. Bude tako pjesama koje ja ne smatram toliko bitnim i dobrim, ali ih raja prihvati i postanu veoma popularne.

Imate duet “Tebi” s Damirom Imamovićem, potom “Dinamit” s Filipom Dizdarom… Koliko je u hip-hopu dobro kombinirati stilove?
– Uvijek sam spreman na nove eksperimente. Mislim da je logično da se muzičar od albuma do albuma razvija i mijenja. Stajati u mjestu i raditi po istom kalupu je dosadno.

Muzički pokret “FmJam” dio je Vašeg stila življenja. Koliko je bitan za Vas?
– “FmJam” je počeo kao radioemisija, proširio se na veliku mrežu prijatelja širom svijeta i na kraju smo čak postali i država, #fmjamdržava!

Rekao je…

– Ukoliko se mi ne bavimo politikom, ona se bavi nama. Omladina i građani ove zemlje moraju shvatiti da su oni glavni krivci što nam je ovako kako jeste. Studenti, penzioneri i svi ostali građani, oni su glavni krivci zato što ne glasaju ili i dalje glasaju za iste. Vrlo jednostavno.

– Kada se ukine populistička i nacionalistička retorika, a uspostavi iskreni dijalog, onda vjerujem da ćemo krenuti naprijed.

– U jednoj ulici u Berlinu živi više nacija, rasa i religija nego u našoj državi i oni odlično funkcioniraju zajedno, a mi s naše tri ne možemo da živimo skupa. Oni se uopće ne opterećuju time, njih zanima da zarade, da naprave karijeru, da putuju, da žive, a ne da li je u općini zastupljen dovoljan broj Turaka ili štajaznam.

– Ja sam za to da ministar ekonomije bude najjači diplomirani ekonomista kojeg imamo, a ne najveći Bošnjak kojeg imamo.

– Nikada i niko nije mi mogao niti će u budućnosti moći reći šta smijem reći, a šta ne.

– Trgovina nije otvorena zato što mi nije išlo u muzici nego zato što mi je to bila jedna od želja. Imam mali butik. Htio sam imati svoju radnju i prodavati odjeću koju i ja nosim i volim.

– Vjerujem da muzika može da utječe i da na neki način odgoji mlade. Meni je hip-hop pomogao da izgradim sebe i naučio sam stvari koje mi nisu rekli ni profesori ni roditelji. Možemo pogledati i suprotni primjer. Danas imate turbofolk generaciju koja doslovno živi život svojih zvijezda, solarij, skup mobitel, skupa kola, šljašteće haljinice, silikoni i ta priča.

izvor: Avaz