amela zukovic

Intervju Amela Zuković: Svi napadaju Sandru Afriku a ona se ubi od posla!

Amela Zuković, čitajući novi broj bosanskog lista došla je na ideju o čemu da pričamo. Zaintrigirala je priča sa naslovnice da je “Enes zakuhao s Hankom”, pa “Brena sa Severinom”… Ne možeš, kaže, sve ni popamtiti ko se sve s kim svađa.

Ti, kao, nisi ni s kim “zakuhala”?
– Kako nisam. U mene se već sve “otkuhalo”. Ja sam to začas poredala na ona prava mjesta. Mene samo ljudske stvari i postupci mogu, da se tako izrazim, zakuhati s nekim, ništa materijalno ni poslovno. To su stvari koje se u hodu dešavaju svakom.

Šta misliš, jesu li to ipak marketinške svađe?
– Boli me što najviše ima svađa među kolegama. Ne znam uopšte koliko su to bitne stvari. Pjevačima očito smeta koliko će ko pjesama pjevati na nastupu… Bila sam prisutna tim ljubomornim scenama na tezgama na kojim radim gdje se otrača sve, od garderobe do načina sjedenja, pušenja, pijenja… Vrlo malo je onih koji imaju hrabrost da to što misle kažu u lice. Ljudski je reći u lice šta ti smeta kod onog drugog.

Ali, to se, čini mi se, uglavnom čini iza leđa…
– Baš tako. I ako se ima neka netrpeljivost među kolegama nikada se ne raspravi zbog pravog razloga, zbog čega je neko na nekog kivan nego se nađe neka bezvezna stvar. Ne mogu vjerovati da je Enesu zasmetalo koliko je Hanka pjevala pjesama, vjerovatno je u pitanju nešto drugo ili neće ili ne smije ili izbjegava reći. Ali, ja kada bih imala nešto tako lično, onda bi me to do te mjere boljelo da ne bih tražila neke razloge koji su neopravdani da se posvađaju ljudi tipa dao pjesmu, snimio bolju, dobio veći palauz…

Ne reče mi s kim ti ne pričaš?
– Ja sam još davno zakuhala sa Zoricom Brunclik, Snežanom Đurišić i sa Šerifom. To sam davno stavila ad acta, poslovno se nikada nismo svađali, to je bilo nešto privatno. I dalje radim, najnormalnije nastupam, ponašam se. S pojedinima i komuniciram onoliko koliko posao zahtjeva, s nekima ne pričam uopšte, što ne znači da sam promijenila mišljenje kako taj neko pjeva i da ne poštujem i ne cijenim rad te osobe.

Možda ljudi sebi daju za pravo malo previše?
– Upravo tako. Počeli su davati sebi za pravo kao da su bogom dati da oni daju generalna mišljenje. Počeli su i sahrane praviti kolegama, dali sebi svu slobodu. Ja pamtim nekih prvih deset godina mog posla kada sam uživala i nisam znala koga da odaberem da s njim pijem kafu, šetam, sjedim u “Bečkom restoranu”… Sada se ne sjećam, u zadnje tri godine, da sam popila kafu i sa jednim kolegom.

To znači da se ni s kim privatno ne družiš?
– Apsolutno više ni s kim.

Dakle, nema tu nikakve svađe, ljubomore…
– Ne, jednostavno ljudi su se otuđili, svi žive sami za sebe. Opterećenje je veliko, velika je kriza, nedostatak posla, padanje popularnosti. I sve im to daje za pravo da se ispucavaju na stranama gdje ne znam apsolutno da imaju kakav učinak. Ne znam šta da poslije tolikih bljuvotina očekujemo da publika kaže i misli o nama. Dosta toga trebamo interno rješavati, što bi bilo fer, korektno i ljudski, da se lijepo kaže u brk a ne tamo se prepucavati. da li smo toliko nisko pali da nam te stvari korste da se

Da li su ljudi toliko nisko pali da sve rade kako bi se pojavili u novinama?
– E to je već najgora stvar, ti dogovoreni, izmišljeni sukobi. To je dno svakog dna, pa opet dedo od tog dna. To je tako ružno, isto kao da pekar ubaci drugom pekaru miša u brašno. Ti ljudi koji to smisle imaju veoma nizak intelekt. Hajde neki simpa trač koji ne povrjeđuje i neće stvoriti neku negativnu sliku, ali ovo… Čas se ljube, pa se svađaju, pa onda kao su na kafi pomirenja. Brate, pjevaj a ako imaš muda reci otvoreno šta ti smeta tom drugom. Ja mogu u svojoj kući sa dobrim prijateljima da razgovaram o svemu, ali ne da namećem svoje mišljenje. Ko si ti uopšte da nekom namećeš nešto svoje. Evo, recimo, za ovu Sandru Afriku, cura radi, uze pare ali je kao napadaju što ne zna pjevati, a u suštini smeta im što uzima pare.

Čitaj još  Enes Begović i Jana na zajedničkom nastupu u Frankfurtu!

Ko im je kriv što oni ne uzimaju?
– Upravo. Ta Afrika nek uzima, pa nije ukrala, ona je to zaradila. To je isto kao da si “opleo” po tih 500 ljudi što su bili u diskotecu.

Amela… Ko su veće tračare, muškarci ili žene?
– Eh, pa sada imamo više kategorija, muškarce, žene, gejeve… Ma, šalim se, nema više kategorija, svi podjednako grozno tračaju.

Pa šta je to u psihi čovjeka pa ga tjera da otrača čim ta druga osoba zamakne iza ugla?
– Ne znam, to mi je strašno. Tim osobama koje tračaju, ja kao tip ovakav kakav jesam, ne odgovaram, ja sam za njih negativna. Međutim, ljudima koji su karakterno i moralno isti kao ja, sam normalna žena. Ne sikira me ova prva postava jer, hvala dragom Bogu, u mom okruženju je više ove druge kategorije koja je mene prihvatila takvu kakav jesam. Ja sam napravila takav krug ljudi oko sebe i svi igramo otvorenih karata i uvijek se zna ko kosi, ko vodu nosi. Prihvatam godine, pad popularnosti, manje tezgi, kile, bore, opadanje kose… Za ovih 35 godina radnog staža ne osjećam da je moja vrijednost nešto umanjena. Ono što sam trebala da uradim, što mi je Bog odredio da budem, ja sam to i napravila. Dokle god si živ, treba da radiš na sebi i svojoj karijeri, da daješ sve od sebe da budeš iskren te da ideš normalnim putem.

Da li je tebe zabolio neki trač koji su čula o sebi?
– Nekoliko puta, čak sam pokušala da istjeram mak na konac pa sam uvidjela da je strašna greška svaki demant. Jer u principu, po meni je to tajno priznavanje. Istjeram ja mnogo štošta, ali to ne dajem u novine.

Jesu li te povrijeđivali privatno?
– Zaboli ako si čovjek i ako u tom traču nema istine. Zaboli čovjeka. Ja to mogu trenutno staviti po strani, ali ja sam dupla škoripija i takve stvari ne zaboravjam. Poredam i kad tad vratim ne istom, nego u mnogo većoj mjeri.

izvor: Expres